SELINDŽER: LOVAC U ŽITU

Analiza glavnog lika:

Lik Holdena prikazan je kao lik prosječnog tinejdžera. On ima svoje
probleme i gleda na svijet na svoj način. Pomalo je problematičan.
Pokazuje znakove razumnosti ali misli da mu svijet ne može pružiti ono
što on želi. U biti nije loš. Često bježi od problema i upliće se u
svakodnevne gluposti. Rekao bih da je on jedan prosječan tinejdžer sa
svojim vlastitim problemima i vlastitim viđenjem svijeta. Izgubljen je i ne
zna što traži tako da je podosta podložan raznim glupostima.

Život lika:

Iz romana možemo zaključiti da je Holden rastao u relativno dobrim
uvjetima života. Otac mu je bio pravnik i prema njegovim riječima mlatio
dosta love. Imao je sestru i braću. Problemi počinju smrću njegovog brata
Alleja što je vjerojatno i uzrok njegovog tmurnog pogleda na svijet i ljude.
Vidimo da on nije loš ali baš zbog toga što je izgubljen i ne zna što hoće a
kritizira sve živo postaje problematičan, te ga neprestano izbacuju iz škola
što njegovim roditaljima stvara poprilična muke. Zadnja škola koju je
Holden pohađao bila je škola u Pecnayu. Svi su je hvalili ali on je u njoj
vidio samo licemjere. I tako je pao godinu i bio isključen iz škole.
Roditeljima je bilo upućeno pismo da je izbačen. Holden se je trebao
vratiti kući u srijedu. Kad je na kraju sagledao sve svoje prijatelje i svoj
život, odlučio je da ode odmah iz Pecnaya i provede ostatke vremana (do
srijede) u New Yorku, jer ga je Pecney umarao… opet pogreška. Otišao je
u New York ali sve što je uspio napraviti je to da je potrošio brdo novaca,
bio pretučen, pijan, upustio se u sve i svašta te se posvađao sa nekim
svojim prijateljima. Na kraju ga je samoća svladala te se zaputio svojoj
mlađoj sestri kući u nadi da ga roditelji neće uhvatiti, uostalom bilo mu je
svejedno. Holden zapravo nikad od Allijeve smrti nije bio pravo sretan.
Otišao je da bude još do srijede kod svog nastavnika a on mu je podijelio
neke savijete, da se trgne i odluči što želi od života. Došao je još jedan šok za Holdena… njegov bivši nastavnik se pokazao kao perverznjak…
užasno… i to ga je još više zbunilo. Razmišljao je da pobjegne od svega u
neku zabit. Njegova sestra mu je poremetila planove jer je htjela poći s
njim tako da su se posvađali oko toga i Holden joj je obećao da nikuda
neće ići… mislim da je shvatila kako je to besmisleno. I sada dolazi
trenutak kada je Holden osjetio neku toplinu u svome srcu… kada je vidio
svoju sestru kako se vrti na vrtuljku… htio je vikati od sreće. Na kraju se
vratio kući i sada opet mora u novu školu… on ni sam ne zna što da misli o
svemu tome… Da li je postao razboritiji obogaćen ovim iskustvom – tko
zna… pričekajmo lovca u kukuruzu.

Simbolika naslova:

Zamislimo lovca kako lovi zeca a nalazi se u žitu. Zec je malen i lovac ga
vjerojatno nikada neće uloviti. Tako je i sa Holdenom… on traži nešto, a ni
sam ne zna što a to je tako nedostižno… traži smisao života… izgubljen
je… ništa mu se ne sviđa… na kraju pronalazi sreću u svojoj sestri
Pheobe… da li je sada našao ono što traži?

- - - -

II nacin

JEROME DAVID SALINGER: LOVAC U ŽITU 

Bilješke o piscu:

Jerome David Salinger je američki književnik, rođen 1919. godine.
Međunarodni uspjeh je doživio romanom "Lovac u žitu". Tim romanom je
postao idol jedne generacije američke omladine. Napisao je zbirku novela
"Devet priča" i zbirku pripovijetki "Franny i Zooey".

Mjesto radnje:
Opisuju se različiti događaji koje je Holden doživio na različitim mjestima
(od New Yorka do njegove kuće), no on sve to zapravo govori u bolnici.

Vrijeme radnje:
Predbožićno vrijeme

Tema:
Život Holdena Caufielda

O djelu:
Kroz priču postupno saznajemo o njegovu životu, obitelji, prijateljima,
učiteljima i ljubavima. Holden je dijete dobrostojećih roditelja, ima starijeg
brata D.B.-a koji je uspješan u Hollywoodu i mlađu sestru Phoebe koju
voli više nego ikoga drugoga. Mlađi brat Allie je umro od leukemije što je
jako utjecalo na Holdena jer je bio jako vezan uz njega.

Holden je izbačen iz tri škole. Na kraju ga izbacuju i iz škole Pencey Prep,
zbog nerada i neuspjeha. Iz škole je trebao otići početkom božićnih
praznika, u srijedu, no on odlučuje otići već u subotu, nakon posjeta
profesoru iz povijesti i tučnjave s cimerom Stradlaterom.

Boji se reakcije roditelja, pa ne odlazi kući nego u hotel u New Yorku. Tu
se suočava s noćnim životom: s taksijima, turistima, barovima i sl., čak i s
prostitutkom i njezinim svodnikom. Tada susreće bivšu djevojku Sally koja
ga nikako ne može shvatiti. Također posjećuje svoju malu sestru Phoebe.
Spreman je otići na zapad, ali se prije toga želi oprostiti sa sestrom. Ona
želi poći s njim pa se oni posvađaju. Nakon svađe oni odlaze u zoološki
vrt, a zatim i na vrtuljak. Tamo Holden uz sestru pronalazi mir i sreću.
Tim prizorom završava Holdenova ispovijest u bolnici, gdje se nejasno
izražava o očekivanjima o budućnosti i mogućnosti prilagođavanja svijetu.

U romanu se mnogo pažnje posvećuje Holdenovom unutarnjem monologu,
njegovim razmišljanjima o životu, svijetu, ljudima koji ga okružuju,
budućnosti... Vrlo su izraženi njegovi osjećaji prema obitelji, školi,
prijateljima i sestri Phoebe koju voli više od svega.
Holden ne započinje priču uobičajenim dugačkim uvodom s mnogo opisa
već samo napominje neke važne činjenice koje su važne da se razumije
nadolazeća radnja.

Holden nam na početku objašnjava kako se zapravo našao u bolnici:
"Pričat ću vam samo o onoj ludnici kroz koju sam prošao tamo oko prošlog
Božića, upravo prije nego sam nešto kao šiznuo, pa su me dogurali
ovamo da se malo smirim."

Zatim nakon nekoliko stranica iznosi i drugu verziju o svom boravku u
bolnici:
"S druge strane, porastao sam u toku prošle godine šesnaest i pol
centimetara. Tako sam ustvari i dobio tuberkulozu i morao doći ovamo na
sve one proklete pretrage i preglede i tako. Inače sam posve zdrav."

Holden nam govori da njegov odnos s roditeljima i nije najbolji. Jako ih
voli i priznaje da mu se teško vratiti kući nakon što je izbačen iz škole.
Govori da su mu roditelji oduvijek osjetljivi:
"...a s druge strane moji roditelji dobili bi bar po dva nervna sloma po
komadu kad bih pokušao da kažem nešto pobliže o njihovom privatnom
životu. To su dobri, fini ljudi i sve – ne kažem ništa – ali zaista su preko
svake mjere osjetljivi."

Posebno su postali osjetljivi nakon smrti Holdenovog brata Allieja:
"Od smrti mog brata Allieja ona nije baš naročito zdrava. Strašno je
nervozna."

Allie je bio Holdenov mlađi brat uz kojeg je Holden bio posebno vezan. Bio
je Holdenov uzor. Holden o njemu govori pun ponosa.
"Bio je dvije godine mlađi od mene ali zato valjda pedeset puta
inteligentniji. Bio je fantastično inteligentan. Njegovi nastavnici stalno su
pisali majci pisma o tome kakvo je zadovoljstvo imati u razredu dječaka
kao što je Allie. Stvar, međutim, nije bila samo u tome da je bio
najinteligentniji član obitelji. Bio je i najbojli, na mnogo načina. Nije se
nikad ljutio ni na koga. Općenito se smatra da se riđokosi ljudi veoma
lako raspale, ali Allie se nikada nije raspalio, a imao je izrazito riđu kosu."

Holdenu je također važna njegova sestra Phoebe, o kojoj govori samo
najbolje stvari. Nakon što je napustio školu, ponekad mu padne na pamet
da nazove svoju sestru, ali se boje da mu se ne jave roditelji.

Holden se stalno uspoređuje sa Phoebe i Alliem. Često govori za sebe da
je glup i lud. Tvrdi da je u cijeloj obitelji jedini neuspješan.
"Trebalo bi da je vidite. U životu niste vidjeli tako lijepu i bistru djevojčicu.
Zaista je bistra. Hoću da kažem, otkad je pošla u školu, imala je uvijek
odlične ocjene iz svih predmeta. U stvari, ja sam jedini tup u cijeloj
porodici. Moj brat D.B. je pisac i sve što god hoćete, a moj drugi brat
Allie, onaj koji je umro, bio je pravi mudrac. Ja sam jedini koji je zaista
tup."

Govori da nema mnogo prijatelja. Izdvaja nam Stradletera, Ackleya i Jane
Gallagher. Za Stradletera kaže da je pametan i dobar čovjek, ali da je
veliki ženskar. Ackleya je opisao kao strahovito dosadnog i naivnog, ali
mu je svejedno nedostajao. Jane Gallagher je Holdenova draga
prijateljica, čak i tajna ljubav. Na toj je djevojci sve volio, čak i njen način
kartanja. Spominje ju kroz cijeli roman.

Holden mnogo govori o svojim razmišljanjima, ali o izgledu vrlo malo.
"Često govorim "ljudi moji", prilično često. Dijelom zato što mi je rijčnik
vrlo siromašan, a dijelom zato što se ponekad ponašam kao da sam mlađi
nego što jesam. Sad imam sedamnaest, ali ponekad se ponašam kao da
imam svega trinaest godina. To je doista ironija jer sam visok 189 cm a u
kosi imam dosta sijedih vlasi."

U jednom dijelu nam Holden govori da mnogo laže. To potvrđuje i
citatom:
"Samo da prestanem lagati. Kad jednom počnem, u stanju sam lagati
satima."

Holden općenito voli filozofirati pa stvara i cijele odlomke oko inače
potpuno nevažnih tema, npr. kako se držati s djevojkom za ruke. Također
se često susreće s temama koje voli prokomentirati. Često počinje govorit
o nečemu da bi se sjetio druge stvari koja ima neke veze s početnom
tvrdnjom, a onda se vraća na prijašnju temu, podsjećajući čitatelja gdje je
stao. Holden je jako nesiguran u sebe. Pretpostavljam da ta nesigurnost
proistječe iz neprestane usporedbe s Allijem, koji je bio jako pametan.

U jednom dijelu saznajemo o naslovu romana. Možda se čini neprikladnim,
no on je itekako točan. U cijelom se romanu govori o Holdenovim željama,
o onome što voli ili ne voli. Tako je Holden jednom pričao Phoebe o tome
što bi želio postati. Rekao je da želi biti lovac u žitu, ali takav lovac
kojemu bi bila dužnost da lovi malu djecu koja se slučajno zatrčavaju u
provaliju. To je povezano sa pjesmom "Ako netko sretne nekog dok kroz
žito ide" pa je tako nastao ovaj lovac u žitu.

Radnja ovog romana ne teče kronološki nego ovisi o subjektivnim
doživljajima lika, a tijek se radnje prekida razmišljanjima i monolozima.
Pisano je žargonom mlade generacije. Holden koristi mnošto poštapalica i
fraza, npr. "Što jest jest, bilo je očito da se doista osjeća bijedno što me
morao srušiti. Zato sam navio staru ploču. Rekao sam mu da
sam pravi pravcati degenerik i sve što uz to ide."

Često je taj žargon poslužio za unos humora u tekst: "Počeo sam škicati
one tri vještice za susjednim stolom."

Holden također koristi ironične usporedbe, npr. "Plesati sa starom Marty
bilo je isto kao vući Kip slobode za sobom po podu." Tom usporedbom je
želio reći da Marty ne zna plesati, ali je to učinio na prilično smiješan način
i mislim da nema osobe koja nije shvatila značenje te usporedbe.
Holden sve ljude o kojima govori naziva "stari", bez obzira na njihove
godine. Iako i sam koristi mnoge psovke, ne slaže se s njima, pa ih tako
pokušava izbrisati sa zidova u školi koju Phoebe pohađa.

"Lovac u žitu" je moderan roman, čiji je stil neoubičajen u odnosu na
druga djela u školskoj lektiri. Način opisivanja i razmišljanja u prvom licu
je jednostavan i blizak je mladoj generaciji. Nije zamoran jer nema mnogo
dosadnih opisa nego je radnja cijelo vrijeme zanimljiva i potiče nas da
čitamo dalje. Također nam daje odgovore na mnoga pitanja koja mladi
postavljaju o svijetu oko nas. Tako je Holden dobio odgovore na pitanja
zašto netko umire mlad, kako pronaći ljubav, probao je cigarete i alkohol,
a dobio je i odgovor na pitanje zašto se mora ići u školu. To su sve pitanja
o kojima bi se moglo raspravljati. Nije dobio odgovor na jedno jedino
tipično dječje pitanje – Kamo odlaze patke kad se zaledi jezero u Central
parku?