Vrsta pesme: Lirsko – epska pesma, Balada
BALADA je mešovita književna vrsta u kojoj se sedinjuju lirski, epski i dramski elementi.
Tema pesme: tragična sudbina Hasanaginice
Vreme radnje: Za vreme rata s Turcima
Kratak sadržaj:
Sve počinje kada je junak Hasanaga ranjen u ratu, a žena ga ne posećuje, jer je u to vrijeme bilo sramota da žena izlazi iz svoga dvora.
Zato se Hasanaga razljutio i rekao ženi da kada se vrati kući da ga ne čeka, nego da ode iz dvora. Ona se rastuži jer će morati ostaviti petero dece. Na to dođe njezin brat Pintarović – beg i da ju udati za imatskog kadiju. No ona je i dalje voljela Hasanagu. I rekla je bratu da kad će se udavati da preko nje stavi bijelu plahtu da ne mora gledati svoju jadnu decu. No Hasanaga je prepoznao Hasanaginicu ispod plahte, te je rekao
da ima srce kameno zato jer se neće smilovati deci.
Kad je Hasanaginica to čula umrla je od tuge.
Glavni likovi:
Hasanaga, Hasanaginica, Pintarović beg i Imotski kadija
Karakterizacija glavnih likova:
Hasanaga: on je ljut jer ga žena nije htela posećivati, ali on je i junak vidimo po tome jer je u boju.
Pintarović – beg: on je dobar, ljut, ponosan, brzoplet voli svoju sestru…
Hasanaginica: dobra, voli decu i muža, jadna, tragična.
Detaljnija analiza dela:
Hasanaginica nastaje negdje između 1646-49.
U baladi je Hasanaga ranjeni junak, vojnik. Njegova supruga, begovica
Hasanaginica ne obilazi svog muža i on je na kraju tjera iz kuće i odvaja
od svoje djece. Hasanaginičin brat, beg Pintorović, vodi nju u svoj rod. On
joj što prije nalazi drugog muža, imotskog kadiju, prije svega za svoje
dobro. Na kraju balade Hasanaginica se oprašta i daruje svoju djecu. Tada
se pojavljuje Hasanaga, oduzimajući joj djecu i predstavljajući je kao
zlovoljnog krivca, a to srce jedne majke nije moglo podnijeti.
Hasanaginičin begovski status će naravno utjecati na socijalnom određenju
ove balade. Društveni odnosi u ovo doba su nama još uvijek primitivni, a
također pravni odnosi potčinjavaju ženski spol. Žena ima svoje mjesto u
kući i čak je često vezana za kuću jer muževa trenutno i nema. One gaje i
vaspitaju djecu, ali djeca pripadaju mužu u svakom slučaju i muž ima
pravo da razvodi brak. Ova prava Hasanaga koristi, što sa sobom donosi
veliku tragediju Hasanaginici jer zna da uvijek gubi sve. Šta je dovelo do
ovog grubog i bezosjećajnog poteza Hasanage? Odgovor dobijamo u prve
dvije strofe, koje služe kao neki uvod, a isto tako opisuju karakter i lik
Hasanage. U prvoj strofi ističu se i ponavljaju dvije boje. Ratni šator
Hasanage se ovdje predstavlja kao bijel, zašto? Ovo nije pogodna boja za
ratni šator. Bijela boja je ovdje kao neki epitetski simbol. Bijelo je čisto i
nevino, ali može također značiti stid i sramotu. “Zelena gora” označava na
isti način harmoniju, sklad. Bijeli stid i sramota razbija tu harmoniju i
sklad. Ovaj opis odgovara izrazu i liku Hasanage, liku koji predstavlja
oličenje jednog age, “seljaka” sa ograničenim razmišljanjem,
lahkoutjecanim, vjerujući samo svojoj materi i sestrici, bez povjerenja u
samog sebe, a po najmanje u svoju “ljubu”. Ovaj čovjek nema ni kućnog
vaspitanja ni posebnog obrazovanja.. Njegovo porijeklo je “niže”. On se
smatra junakom zbog svojih ratnih zasluga, ali kao što vidite nije toliko
moćan. Iskazujući svoju moć on ustvari sakriva nemoć. Ovi ljudi često
nemaju sposobnost lahko oprostiti, nisu plemeniti. Hasanagina mater ne
voli snahu Hasanaginicu, a sestra je uvijek na strani majke. Obje štite
Hasanagu, jer se osjećaju nižim zbog svog porijekla. Njihov cilj je pokazati
da snaha nije toliko bolja i “visočija” i dobili su mogućnost koju ne žele
propustili. Pitaju se: “Gdje je to plemenito srce kad nije ni došla da vidi
ranjenog muža?” Hasanaga je neizbježno zagrizao mamac. Hasanaginica i
kad bi htjela, ne bi mogla obići Hasanagu zbog društvenih odnosa tog
vremena. Drugi razlog stida Hasanaginice je možda, da je Hasanaga
uradio nešto što nije doličilo njegovome imenu. Hasanaginica stoji između
teških odluka jer i sama zna da se ne bi prijatno osjećala vidjeti jadnog,
ranjenog Hasanagu, a sa druge strane i ne zna kako će on reagovati na
njenu posjetu. Možda bi ga bolje “dočekala” kada se on sam potpuno
zdrav i jak vrati nazad u svoje “kraljevstvo” kao glavni junak. Vrijeme
prolazi i puna nade Hasanaginica čeka svoga Hasanagu. Ali Hasanaga bez
ikakvog stida i oklijevanja, istjeruje Hasanaginicu iz bijelog, dvora.
U daljem razvoju radnje beg Pintorovic, čuvši za Hasanagine zle namjere,
priskače u pomoć Hasanaginici, sestri svojoj. On želi da je oslobodi
poniženja sa jedne strane, a sa druge strane želi izvući svoju ličnu korist.
Svoju sestru daje imotskom kadiji, moćnom čovjeku, koji mu može pružiti
pomoć i spasiti njegovo imanje. Hasanaginicu interesuju samo njena
djeca. Lik imotskog kadije nije dovoljno jasno predstavljen, ali izgleda da
on želi Hasanaginicu za ženu zbog njene ljepote i ugleda. Dalje se nadam
da je tačno shvatio poruku Hasanaginice. Taj bijeli listak knjige izražava
sva trenutna osjećanja Hasanaginice. Ona je slomljena, nevina žena koja
ne može ništa učiniti da zadrži svoju djecu. Ona je sasvim bijela kao taj
”listak”. Sa tekstom ga dalje upućuje, sa lijepim pozdravom da nije za
udaju. Ali brat se već odlučio.
Hasanaginica je ovdje oličenje žrtve. Ljubav i plemenitost i najtananija
osjećanja majke dostigla su svoj vrhunac opraštanjem od svoje djece i
njihovim darivanjem. Kulminacija Hasanagine surovosti je dobro
predstavljena kada na kraju balade zove: ”sirotice svoje koje majka neće
ni da pogleda.” To samo predstavlja jednu totalnu kulminaciju razlike dva
lika. Hasanaginica je sušta suprotnost Hasanaginome liku, hoću reci:
veličanstvena u plemenitosti, nježnosti, majčinstvu, u svom
dostojanstvenom ponašanju, u pokazivanju neizmjerne ljubavi prema
svojoj djeci i potajne nade da će je Hasanaga ponovo primiti sebi. Ali ovo
izgleda nije bilo dovoljno. Ona zaustavlja svatove da vidi ono što ona
najviše u životu voli. Daruje svoju djecu, darujući im svoje veliko srce za
vječnost. Hasanaga uviđa da je sve izgubljeno, a društveno pravni odnosi
ne dozvoljavaju mu da oprosti Hasanaginici. Kao zadnji izlaz on joj uzima
djecu. Hasanaginica umire od velikog bola i nepravde. Ljubav prema djeci
bila je toliko duboka i snažna da je jedino smrt mogla rastaviti. Ovu sliku
će djeca pamtiti zauvijek. Sliku majke, koju nikad neće zaboraviti, a isto
tako nikad oprostiti svom ocu sa sve to.
I sada na kraju ove prelijepe balade mogu se izvući pouke o ljudskom
ponašanju i do kojih granica sve to može ići. U realnom životu vidimo da
čovjek kroz sve to može doživjeti i prijatnosti i neprijatnosti.
Jedno znam, da je majčina ljubav najiskrenija, najplemenitija i najjača na
svijetu.
Hasanaginica ne obilazi svog muža i on je na kraju tjera iz kuće i odvaja
od svoje djece. Hasanaginičin brat, beg Pintorović, vodi nju u svoj rod. On
joj što prije nalazi drugog muža, imotskog kadiju, prije svega za svoje
dobro. Na kraju balade Hasanaginica se oprašta i daruje svoju djecu. Tada
se pojavljuje Hasanaga, oduzimajući joj djecu i predstavljajući je kao
zlovoljnog krivca, a to srce jedne majke nije moglo podnijeti.
Hasanaginičin begovski status će naravno utjecati na socijalnom određenju
ove balade. Društveni odnosi u ovo doba su nama još uvijek primitivni, a
također pravni odnosi potčinjavaju ženski spol. Žena ima svoje mjesto u
kući i čak je često vezana za kuću jer muževa trenutno i nema. One gaje i
vaspitaju djecu, ali djeca pripadaju mužu u svakom slučaju i muž ima
pravo da razvodi brak. Ova prava Hasanaga koristi, što sa sobom donosi
veliku tragediju Hasanaginici jer zna da uvijek gubi sve. Šta je dovelo do
ovog grubog i bezosjećajnog poteza Hasanage? Odgovor dobijamo u prve
dvije strofe, koje služe kao neki uvod, a isto tako opisuju karakter i lik
Hasanage. U prvoj strofi ističu se i ponavljaju dvije boje. Ratni šator
Hasanage se ovdje predstavlja kao bijel, zašto? Ovo nije pogodna boja za
ratni šator. Bijela boja je ovdje kao neki epitetski simbol. Bijelo je čisto i
nevino, ali može također značiti stid i sramotu. “Zelena gora” označava na
isti način harmoniju, sklad. Bijeli stid i sramota razbija tu harmoniju i
sklad. Ovaj opis odgovara izrazu i liku Hasanage, liku koji predstavlja
oličenje jednog age, “seljaka” sa ograničenim razmišljanjem,
lahkoutjecanim, vjerujući samo svojoj materi i sestrici, bez povjerenja u
samog sebe, a po najmanje u svoju “ljubu”. Ovaj čovjek nema ni kućnog
vaspitanja ni posebnog obrazovanja.. Njegovo porijeklo je “niže”. On se
smatra junakom zbog svojih ratnih zasluga, ali kao što vidite nije toliko
moćan. Iskazujući svoju moć on ustvari sakriva nemoć. Ovi ljudi često
nemaju sposobnost lahko oprostiti, nisu plemeniti. Hasanagina mater ne
voli snahu Hasanaginicu, a sestra je uvijek na strani majke. Obje štite
Hasanagu, jer se osjećaju nižim zbog svog porijekla. Njihov cilj je pokazati
da snaha nije toliko bolja i “visočija” i dobili su mogućnost koju ne žele
propustili. Pitaju se: “Gdje je to plemenito srce kad nije ni došla da vidi
ranjenog muža?” Hasanaga je neizbježno zagrizao mamac. Hasanaginica i
kad bi htjela, ne bi mogla obići Hasanagu zbog društvenih odnosa tog
vremena. Drugi razlog stida Hasanaginice je možda, da je Hasanaga
uradio nešto što nije doličilo njegovome imenu. Hasanaginica stoji između
teških odluka jer i sama zna da se ne bi prijatno osjećala vidjeti jadnog,
ranjenog Hasanagu, a sa druge strane i ne zna kako će on reagovati na
njenu posjetu. Možda bi ga bolje “dočekala” kada se on sam potpuno
zdrav i jak vrati nazad u svoje “kraljevstvo” kao glavni junak. Vrijeme
prolazi i puna nade Hasanaginica čeka svoga Hasanagu. Ali Hasanaga bez
ikakvog stida i oklijevanja, istjeruje Hasanaginicu iz bijelog, dvora.
U daljem razvoju radnje beg Pintorovic, čuvši za Hasanagine zle namjere,
priskače u pomoć Hasanaginici, sestri svojoj. On želi da je oslobodi
poniženja sa jedne strane, a sa druge strane želi izvući svoju ličnu korist.
Svoju sestru daje imotskom kadiji, moćnom čovjeku, koji mu može pružiti
pomoć i spasiti njegovo imanje. Hasanaginicu interesuju samo njena
djeca. Lik imotskog kadije nije dovoljno jasno predstavljen, ali izgleda da
on želi Hasanaginicu za ženu zbog njene ljepote i ugleda. Dalje se nadam
da je tačno shvatio poruku Hasanaginice. Taj bijeli listak knjige izražava
sva trenutna osjećanja Hasanaginice. Ona je slomljena, nevina žena koja
ne može ništa učiniti da zadrži svoju djecu. Ona je sasvim bijela kao taj
”listak”. Sa tekstom ga dalje upućuje, sa lijepim pozdravom da nije za
udaju. Ali brat se već odlučio.
Hasanaginica je ovdje oličenje žrtve. Ljubav i plemenitost i najtananija
osjećanja majke dostigla su svoj vrhunac opraštanjem od svoje djece i
njihovim darivanjem. Kulminacija Hasanagine surovosti je dobro
predstavljena kada na kraju balade zove: ”sirotice svoje koje majka neće
ni da pogleda.” To samo predstavlja jednu totalnu kulminaciju razlike dva
lika. Hasanaginica je sušta suprotnost Hasanaginome liku, hoću reci:
veličanstvena u plemenitosti, nježnosti, majčinstvu, u svom
dostojanstvenom ponašanju, u pokazivanju neizmjerne ljubavi prema
svojoj djeci i potajne nade da će je Hasanaga ponovo primiti sebi. Ali ovo
izgleda nije bilo dovoljno. Ona zaustavlja svatove da vidi ono što ona
najviše u životu voli. Daruje svoju djecu, darujući im svoje veliko srce za
vječnost. Hasanaga uviđa da je sve izgubljeno, a društveno pravni odnosi
ne dozvoljavaju mu da oprosti Hasanaginici. Kao zadnji izlaz on joj uzima
djecu. Hasanaginica umire od velikog bola i nepravde. Ljubav prema djeci
bila je toliko duboka i snažna da je jedino smrt mogla rastaviti. Ovu sliku
će djeca pamtiti zauvijek. Sliku majke, koju nikad neće zaboraviti, a isto
tako nikad oprostiti svom ocu sa sve to.
I sada na kraju ove prelijepe balade mogu se izvući pouke o ljudskom
ponašanju i do kojih granica sve to može ići. U realnom životu vidimo da
čovjek kroz sve to može doživjeti i prijatnosti i neprijatnosti.
Jedno znam, da je majčina ljubav najiskrenija, najplemenitija i najjača na
svijetu.
No comments:
Post a Comment