Friday, March 6, 2015

Radoje Domanovic - analize pripovedaka

Danga 

Domanovic je kao covjek, pisac i publicista imao veoma kritican odnos prema stvarnosti svoga vremena: one za vrijeme vladavine Obrenovica i one poslije majskog prevrata i dolaska nove dinastije i nove vlasti. Na meti njegove satiricano - alegorijske proze bila je vlast i njeni predstavnici, ali je Domanovi} bio razocaran i drzanjem gradjanstva (naroda): ono je bilo podanicko, poltronsko i servilno. Osnovna zamisao pisceva u Dangi bila je da se prikaze odnos vlasti i podanika.

Danga je kratka pripovjetka, labave kompozicije i fragmentarne strukture. Fabula je jednostavna - to je niz epizodnih situacija koje se ne osjecaju kao jedinstven i uzrocno - posredicni tok zbivanja. Prica je data kroz dvije slike: naratorova stvarnost i naratorov san. To je uslovilo specificnu kompoziciju: naratorova stv arnost je predocena u okvirnoj ili spoljasnoj prici, a naratorov san je predocen u unutrasnoj prici. Narator nije imenovan, niti je dovoljno individualizovan i prilicno je pasivan. Njegova je uloga kao kazivaca spoljasne price da uvede u zbivanja koja se odvijaju u nekom drugom, nepoznatom svijetu. U unutrasnoj prici on je samo posmatrac koji predocava i povremenim pitanjima provocira ispoljavanje drugih aktera prica. Iskaz domanovicev je zbijen, recanica je krcata informacijama, a pojedinosti emituju doslovno i preneseno znacenje: slika ili iskaz su obojeni ironijom ili satirom. Naglaseno ironiski ili satirican odnos prema stvarnosti i prikazanim pojedinostima ima kohezionu funkciju i ponistava mane fragmentarne strukture pripovjetke. Meta veoma ostre i ljute satire su obest i osijonost vlasti: podlost, podanistvo i servilnost gradjanstva (naroda): pokvarenost i nevaljalstvo: pomjerane (degradirane) vrijednosti - jahanje i zigosanje: sramni cinovi, kojima se atakuje na cast i ljudsko dostojanstvo uzimaju se kao zasluga, pocast, vitestvo i rodoljublje.

Struktura ove pripovjetke moze se predstaviti na slijedeci nacin.

Prolog (java)

- Narator o sebi i svom narodu.

- Sjajno dugme sa policijske uniforme.

- Cackanje zuba, pijuckanje vina i citanje knjige.

Prica iz sna

- Putovanje kroz noc.

- Razgovor sa gostijonicarem.

- Jahanje.

- Zbor.

- Clanak.

- Zigosanje.

- Razgovor u mehani.

- Poslije nekoliko dana Lear ponosno seta gradom.

- Narator pred sudnicom.

Epilog

- Budjenje.

Primjecuje se da je ova nevelika pripovjetka sastavljena iz velikog broja epizoda i scena. Imamo li u vidu da je svaka scena u funkciji alegorisko - satiricnog predocavanja stvarnosti i satiricnog sibanja prilika i naravi, kao i da se ostvaruje velikim brojem pojedinosti, dolazimo do zakljucka da je potpuna analiza pripovjetke u svim pojedinostima nemoguca. Zato cemo u ovoj interpretaciji zadrzati samo na nekim segmentima pripovjetke i nekim umjetnickim slikama - onim za koje smatramo da su bitni za razumjevanje pisceve intencije i sustine pripovjetke. Citaocu ostaje dosta prostora da analizuje situacije, umjetnicke slike, aktere price, dijaloske replike, iskaze i pojedine rijeci. Nasa analiza se usredsredjuje na tri segmenta pripovjetke: prolog (spoljasna prica), jahanje i zigosanje (unutrasnja prica). Ova tri segmenta isticu se sveobuhvatnom slikom odnosa vlalsti i podanika, predocavanjem poremecenih moralnih vrijednosti i naglasenim i ironicno - satiricnim tonom.

Vodja
strelica Pripovjetka Vodja je cjelovitija pripovjedna cjelina: postoji jasna fabula sa uocljivim uzrocno - posljedicnim tokom u kome iz jedne situacije proizilazi druga, a pripovjedanje ima hronoloski tok. Postupkom in medias res citalac je uveden u sjediste zbivanja: prica zapocinje narodnim zborom na kome se raspravlja o potrebi da se krene u bijeli svijet i potrazi bolja i plodnija zemlja jer se na zvanicnoj zemlji ne moze opstati posto je neplodna i sva od prljusi i kamena. Ucesnici zbora su " blijeda, ispijena lica, tupa, mutna, gotovo besvjesna pogleda", glasovi su nejaki i iznemogli. U osnovi price covjekova iskonska tezna i potreba da traga za boljim zivotom i trazi obecanu zemlju. Motiv vodje i naroda ima biblijsko porjeklo: u knjigama Izlazak i Mojsije (Stari zavjet) nalazi se legenda o Mojsiju koji vodi svoj narod ka obecanoj zemlji. Ali dok Izrajelci, poslije cetrdeset godina trazenja kroz pustinju, stizu iz Egipta u obecanu zemlju, Domanovicev narod ne uspjeva da stigne na cilj - nasao se u bespucu, bez ikakve nade u izbavljenje. 
Izmedju biblijske price o obecanoj zemlji i ove Domaoviceve price postoji sustinska razlika: u Bibliji je ispricana jedna legenda, jedna od mnogih koje cine legendarnu istoriju izrajelskog naroda, u Domanovicevoj prici na ironican i satirican nacin je ispricana prica o jednom narodu i njegovom vodji: i narod i vodja su ovdje na udaru ostre i jetke ironije. Svaki detalj na putu ka obecanoj zemlji zahvacen je ironijom, iz svake replike ili dijaloske sekvence izbija snazna ironija.
Dugo je sadrzina ove pripovjetke iskljucivio vezivana za Nikolu Pasica i njegovo vodjenje Radikalne stranke. Ali, Pasic i Radikalna stranka samo su podsticaj i povod. Vodja kao umjetnicko djelo nosi u sebi umjetnicke istine koje su svevremene, sadrzi slike i situacije koje su uvjiek moguce, predocava ponasanje moguce u svim vremenima. Savremenici su mogli u prici vidjeti aktuelnu politicku situaciju, ali ce citalac Vodje, u vremenima daleko poslije Pasicevog vremena, vidjeti svoje politicko okruzenje i svoje Pasice, koji su uvjek prisutni u drustvenom i politickom zivotu.
__________________

No comments:

Post a Comment

Vuk Stefanović Karadžić kao književni kritičar

Vuk Stefanović Karadžić je bio veoma značajna ličnost za Srbe i srpsku književnost. On je za sobom ostavio mnoga dela, reforme, pojmove, izr...