Don Kihot - Migel de Servantes

“Don Quijote” roman je španjolskog književnika Miguela de Cervantesa. Sastoji se od dva dijela, od kojih je prvi dio objavljen 1605. godine, a drugi deset godina kasnije. Roman je u kratkom vremenskom razdoblju postao jedan od najčitanijih knjiga u Španjolskoj i doživio brojna ponovljena izdanja, među kojima i ona na engleskom te francuskom jeziku.

Roman je prvenstveno zamišljen kao parodija na račun tada vrlo popularnih viteških romana, ali je kasnije postao jedan od najoriginalnijih romana u svjetskoj književnosti. Zbog svega toga smatra se najboljim romanom španjolskog Zlatnog doba.

Roman govori o pedesetogodišnjem muškarcu, španjolskom plemiću, koji je živio u malom i dosadnom gradiću. Jedinu zabavu pronalazio bi u čitanju viteških romana. S vremenom, plemić je postao zaluđen njima, toliko da je umislio da je i sam vitez. Zato si je kupio staro viteško odijelo i mač, starog konja i krenuo u pustolovinu. Okolina ga najprije ismijava zbog novog ponašanja i pristaje na neobičnu igru, ali s vremenom uviđaju njegovu ludost.
Don Quijotea pak, u svemu što radi vodi moral. On vjeruje u pravdu, hrabrost i srčanost, pa te karakteristike i sam ostvaruje. Na kraju se ponaša više poput junaka, nego luđaka. Njegovo ponašanje ga definira, više od okoline i neprilagođenosti stvarnom svijetu.

Svijet viteškog romana, koliko god da je ismijavan, zapravo je potvrđeno idealan, jer u njemu pravda uvijek pobjeđuje, a prava nagrada uvijek ide onima najboljima. Na kraju svog života Don Quijote odbacuje svoju masku viteza, ali pod njom još uvijek ostaje junak. On umire pod pravim imenom, ali u kraju ostane zapamćen kao veliki i dobar čovjek.

U ovom romanu Cervantes nije samo govorio o dogodovštinama glavnog junaka, već je u nekim dijelovima ubacivao priče više ili manje vezane za glavnog lika, odnosno radnju. Bio je to u njegovo vrijeme revolucionarni pripovjedački postupak. Njime je dobio priliku iznijeti i vlastita mišljenja i filozofiju o književnosti, umjetnosti i ustrojstvu svijeta.

Vrsta djela: roman

Vrijeme radnje: 17. stoljeće

Mjesto radnje: Španjolska, pokrajna Mancha

Tema djela: pustolovine jednog plemića koji je umislio da je vitez

Ideja djela: srčanost i plemenitost čine ljude junacima više od  same titule

Kratak sadržaj

Radnja romana događa se u 16. stoljeću u Španjolskoj u malom mjestu u pokrajini Mancha, gdje je živio plemić od pedeset godina Alonso Quijano, suhonjav, mršav i veliki ljubitelj lova. Dosadan život u selu naveo ga je da potraži zabavu i uzbuđenje u čitanju starih romana u kojima su se vitezovi lutalice borili protiv divova, oslobađajući djevice i ubijajući strašne zmajeve.

Toliko je duboko uronio u izmišljeni svijet da mu se mozak “osušio” i pamet pomutila, zbog čega je zaključio da treba obnoviti drevno viteštvo. Kada je našao stari oklop, šljem i hrđavi mač, osedlao je svog konja Rocinanta i osjetio se spremnim za avanturu. Konj možda nije dijelio njegov entuzijazam jer nije bio više tako mlad.

Kako su vitezovi u pričama imali djeve koje su spašavali tako je i Qujiote odabrao jednu seljanku iz susjednog sela, davši joj mnogo vrlina u svojoj mašti. Don Quijote od Manche jednog jutra je tako potpuno neopaženo izašao iz svog doma i nakon cjelodnevnog jahanja stigao do gostionice za koju je pomislio da je dvorac.

Kako je pomislio da je gostionica dvorac zatražio je od gostioničara da ga posveti za viteza, a budući da je gostioničar bio vesela osoba spreman na šalu, prihvatio je čudan prijedlog svog gosta. Pustolovine zabavnog viteza su tako počele tek na povratku kući.

Prvo je zaprijetio seljaku koji je tukao svog slugu, a koji je nakon toga dobio još više batina. Zatim se sukobio sa grupom mazgara koji nisu htjeli pokazati poštovanje Ducineji od Tobosa, gospodarici njegova srca. Kada su pred sobom vidjeli poludjelog starca dobro su ga istukli. Quijotu je na kraju pomogao jedan seljak da dođe kući, a kada su ga vidjeli gazdarica i sinovica odlučili su nešto poduzeti.

Smatrali su da bi trebalo spaliti sve knjige ili viteške romane koji su predstavljali pravi otrov za Quijota, a zbog čega se odlučio na tako suludi čin. Odlučili su zazidati sobu u kojoj su se knjige nalazile, a kada se “vitez” oporavio rekli su mu kako je zli čarobnjak učinio da soba nestane. Izgleda da se Quijote opametio jer sljedećih petnaest dana nije učinio ništa čudno.

U međuvremenu je nagovarao susjeda Sancha Panzu da postane njegov štitonoša, a on će mu zauzvrat ponuditi otok na kojem će biti guverner. Jednog dana neopaženo krenu iz sela prema uzbudljivim avanturama. Tako su jednog dana stigli do polja na kojem se nalazilo trideset vjetrenjača. Donu se učinilo da su to divovi i odjednom je nasrnuo sa svojim konjem da bi se obračunao sa tim strašnim zvijerima, ali svaki put neuspješno. Uzalud ga je Sancho pokušao uvjeriti kako su to vjetrenjače, a ne divovi.

Drugom prilikom su Don i Sancho naletjeli na stado ovaca. Don Quijote je pomislio kako se radi o vojsci koju treba pobijediti i nasrnuo. Jedva je izvukao živu glavu pred navalom pobješnjelih pastira. Dok su Don i Sancho hrlili prema novim pustolovinama za njima su u potragu krenuli župnik i seoski brijač. Kada su ih napokon pronašli strpali su Dona u kavez na volovskim kolima i odvezli kući.

Don Quijote je prizdravio nakon nekog vremena, ali nije došao k sebi i tako su on i Sancha krenuli po treći put na urnebesno putovanje. Put ih je prvo odveo u Toboso gdje je Don želio posjetiti svoju Dulcineju. Sancho koji je trebao dogovoriti njihov susret odlučio se poslužiti varkom i za prvu seljanku koju su sreli rekao je Donu da je to njegova Dulcineja. Ali na njegovo veliko iznenađenje Don je rekao kako ona ne može nikako biti njegova odabranica i da se neki zli čarobnjak umiješao kada je od lijepe djevojke nastala gadna spodoba.

U međuvremenu je Sanson Carrasco razmišljao kako da odvrati Dona od njegovog nauma pa se preobukao u viteza i izazvao Dona na dvoboj gdje se pobijeđeni mora podvrgnuti volji pobjednika. Na iznenađenje mnogih Quijote je pobijedio Sansona koji se jedva izvukao. Nakon veličanstvene pobijede Don Quijote i Sancho su stigli do posjeda vojvode i vojvotkinje koji su znali o kakvim se likovima radi, pa su se odlučili dobro zabaviti.

Naredili su svima da se ponašaju kao da je Quijote zaista vitez, svi su mu morali ukazivati počasti, a dvorske dame zaljubljivati u njega. Vrhunac je trebala biti pojava začarane Dulcineje koja će dobiti slobodu ako Sancho dobrovoljno primi 3300 udaraca bičem po stražnjici. Znajući da je Don obećao Sanchu otok ako ga posluša, vojvoda je odlučio i to realizirati.

Otok je na kraju predstavljalo malo selo Barataria. Vojvoda je stanovnicima dao upute kako moraju prihvatiti novog upravitelja, koji je iako nepismen i neuk, ozbiljno shvatio svoj posao. Ali morao je novi položaj napustiti nakon deset dana ostavši bez položaja i novca.

Sanson Carrasco opet izaziva Dona na dvoboj i ovog puta ga uspije pobijediti. Naredi Quijotu da prestane biti vitez skitnica na godinu dana. Na povratku u selo u Donu se javila nova ideja, odlučio je da će postati pastir i živjeti onako kako je to prikazano u pastoralnoj književnosti. Kada se na kraju vratio kući Quijote se razboli i odrekne viteških lutanja kao ludosti. Sancho ga je pokušao nagovoriti da opet krenu na put, ali Don je to odbio i na kraju je umro kao Alonso Quijano.

Likovi: Alonso Quijano (Don Quijote od Manche), Sancho Pansa

Analiza likova

Alonso Quijano (Don Quijote od Manche) – pedesetogodišnji plemić, dobar, plemenit, nježan i pametan. Živi na selu i to pomalo u mašti, čitajući svakodnevno viteške romane. Radi toga izgubi vezu sa stvarnošću jer počinje vjerovati da je istina ono što se događa u romanima. Odluči tako živjeti, životom vječnog lutalice. Nadjene si ime Don Quijote od Manche. Život posvećuje borbi za pravdu, istovremeno pomažući potlačenima. Želi doseći slavu radi svojih dobrih i plemenitih djela. Živi život onako kako ga želi vidjeti. Iako na svom životom putu doživi brojne poraze, on do kraja vjeruje u svoje ideale. Smatra da svaki čovjek ima pravo na slobodu i da život u ropstvu nije nikakav život. Ustrajan u svojim naumima da postigne pravdu u svijetu i jednakost među ljudima. Iako je bio pomalo nerazuman i na trenutke lud, pred smrt autor mu vraća razumnost i odlazi s ovog svijeta kao junak.

Sancho Pansa – neuk i razuman, s visokom svijesti o stvarnosti. Njegov odnos s Don Quijoteom je prepun tolerantnosti i veže ih iskreno prijateljstvo. Iako su potpuno različiti, međusobno se nadopunjuju. On je simbol razuma i stvarnosti. Iako konstantno opominje Don Quijotea, on ga na jedan način i podržava jer sudjeluje s njim u brojim borbama. Uvijek je tu uz njega, odan. Ispočetka se činio kao sebičan i vođen obećanjima svoga gospodara, on je ipak dobar i pošten. Na kraju će s užitkom sudjelovati u postizanju pravde sa svojim gospodarom.

Miguel de Cervantes Saavedra biografija Miguel de Cervantes Saavedra rođen je u Madridu 1547 godine bio je jedan od najvećih španjolskih pripovjedača i pisaca svjetske književnosti. Pisao je i stvarao između dvije epohe – renesanse i baroka.

Isprva je bio kardinalov tajnik, no kasnije 1570. stupa u vojsku te sudjeluje u Bitci kod Lepanta gdje je poražena turska flota. U toj borbi je izgubio ruku.

1575. vraća se u domovinu no prije toga je s bratom zatočen od strane gusara te odveden u Alžir gdje je ostao u zatvoreništvu. S obzirom na to da je bio naučnik, tražena je vrlo visoka otkupnina koju njegovi roditelji nisu mogli platiti. Ostao je pet godina u zatočeništvu dok za njega nisu platili monasi iz reda Svetog Trojstva.

Nakon povratka počeo je pisati uglavnom drame, koje postaju nezanimljiva s pojavom kazališta Lope de Vege. Nakon očeve smrti ima financijskih teškoća koje ga dovode u zatvor. U zatvor u je započeo i završio s pisanjem jednog od najpoznatijih romana Bistri vitez Don Quijote od Manche koji je objavljen prvi puta 1605. a drugi puta deset godine kasnije.

Njegova važnija djela jesu: Bistri vitez Don Quijote od Manche, Uzorite novele, Osam komedija i osam međuigri i La Galatea.